Balkanska mućkalica
KOSMET KAO DVE NEMAČKE
Piše: Marko Lopušina
Spor Rusa i Euleksa oko zadržavanja
27 kamiona sa 300 tona humanitarne
pomoći na Jarinju, bio je jedna od
tema samita EU i Ruske Federacije.
Zvanični Beograd još se nije oglasio, jer o
tome pregovaraju Moskva i Brisel, odnosno
Rusija i Amerika, čime se otkriva
suština spora na severu srpske pokrajine –
da se Moskva i Vašington otimaju za svoje
parče zemlje na brdovitom Balkanu.
Sa ruskim kamionima na svom
drumu i američkim avionima u albanskoj
bazi Bonstil, zvanični Beograd je opet u
situaciji da vodi tuđi rat – Moskve i Vašingtona.
Zato Boris Tadić iščekuje šta će se
Medvedev i Obama dogovoriti, dok nervozne
opozicione i proruske stranke DSS,
SNS i SRS traže od Euleksa da propusti
rusku humanitarnu pomoć. Oni mrzovoljno
ocenjuju da ovakvim ponašanjem Misija EU
na Kosmetu izlazi iz svog mandata.
I dok svako na ovom delu
Balkana bije svoje bitke, postaje sve
očiglednije da SAD, NATO i EU žele da
Boris Tadić prizna nezavisnost tzv. države
Kosova, a da Rusija pokušava da spreči da
se to dogodi. Zapad bi da zvanično dobije
svoju interesnu zonu na Balkanu, a
Istok bi da ostane na Kosmetu i da reka
Drina i dalje bude međa planetarnih interesa
velikih sila. Boris Tadić je ucenjen
odlukom da Srbija ne dobije status kandidata,
u decembru, već u februaru i martu,
dok se ne smisli kako da prizna tzv.
državu Kosovo, a da ne izgubi vlast u
Srbiji. Potpredsednik srpske vlade Ivica
Dačić, zadužen da javno govori ono što
predsednik Srbije ne sme, je već izjavio da
Evropa traži od Beograda priznanje
šiptarske države – bilo kako. – Traže da
se odreknemo svog teritorijalnog integriteta
i da priznamo pravo učešća tzv. države
Kosovo na međunarodnoj sceni. Nije šija,
nego vrat – kaže Ivica Dačić.
Srbija je već predložila zvaničnoj
Prištini da se po svetu pojavljuje za nazivom
“Kosovo 1244”, po rezoluciji UN, koje se
sada Zapad odriče, a Beograd se nje drži kao
slamke, da ne potone u političku dubiozu.
Nemci, koji poslednjih sto godina sudbonosno
sređuju Balkan i posebno Srbe, ponudili
su rešenje, koje su već sami iskusili.
Funkcioneri vladajuće Nemačke
Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Peter
Bejer i Andreas Šokenhof tvrde da je
predsednik Boris Tadić, sredinom ove
godine u Fondaciji Fridrih Ebert u Berlinu,
rekao da bi Srbija s Kosovom mogla da
napravi sporazum po uzoru na onaj koji su
svojevremeno usaglasile Savezna Republika
Nemačka i Demokratska Republika
Nemačka. Ovom vešću je ponuđeno politič
ko rešenje, koje u prevodu glasi: “Ako je
Nemačka kao gubitnik u ratu kažnjena
deobom na zapadni i istočni deo države,
tako će i Srbija kao gubitnik u poslednjem
ratu, da podeli Kosmet na albanski i srpski
deo. I napraviti Albancima državu!?”
Kabinet predsednika Srbije je tu izjavu
demantovao, navodeći da je Tadić u tom
govoru „spomenuo da u vezi s Kosovom
postoji, između ostalih i takozvani model
dve Nemačke, ali nikako poput rešenja za
koje se zalaže”. Srpski predsednik je tada
poručio da Srbija očekuje status kandidata
za članstvo u EU i ubrzo nakon toga,
početak pregovora o pridruživanju, ali da
neće menjati stav o nepriznavanju samoproglaš
ene nezavisnosti Kosova.
Bejer i Šokenhof su rekli da nastavak
dijaloga Beograda i Prištine „nije
dovoljan” i da „Srbija mora da promeni
svoju politiku prema Kosovu”. Osim toga,
Beograd mora da normalizuje svoj odnos
sa Kosovom i dokaže to u konkretnim
koracima”. Onda je javno došapnuto da
postoji plan za uređenje odnosa Srbije i
Kosova po modelu „dve Nemačke”. Tu
ideju je inicirao Volfgang Išinger, jedan
od trojice međunarodnih posrednika u
ranijim pregovorima o statusu Kosova.
Međutim, Vlada i Skupština Srbije su
2007. odgovorili negativno. Na Srbiji je da
opet razmišlja o ovoj ideji.
SR Nemačka i DR Nemačka,
jedna prozapadna članica NATO, druga u
sovjetskom Varšavskom paktu, nastale
cepanjem jedinstvene Nemačke države
posle Drugog svetskog rata, normalizovale
su svoje odnose nizom sporazuma, od
kojih je najvažniji onaj iz 1972, kojim je
dogovoreno da će dve zemlje razvijati
dobrosusedske odnose i garantovati
nepovredivost međusobnih granica. Dve
Nemačke su 1974. razmenile stalne predstavnike,
a 1987. šef istočne Nemačke
Erih Honeker boravio je u prvoj zvaničnoj
poseti zapadnoj Nemačkoj. Ipak, dve
države formalno nisu priznale jedna drugu.
EU i posebno Nemačka će da
čekaju da se Borisu Tadiću učini da je
podela Kosova i Metohije tj. Srbije
logična i da ga neće koštati vlasti na
narednim izborima u maju 2012. godine.
Zato se mnogima u Beogradu čini da je
EU odložila svoju odluku o kandidaturi
Srbije za proleće, dok se ne vidi kako
Boris Tadić klima glavom. Ako se složi,
odluka o kandidovanju Srbije za EU biće
ključna tačka predizborne kampanje DS i
Borisa Tadića. A Kosmet će i ovako i
onako ostati vekovni problem Srba.
|